KARIJERA Demi Moore vrlo je specifična i ovisno o tome u kojoj ste ju fazi prvi puta susreli, imate i različito mišljenje o tome o kakvoj je glumici riječ. I bilo je tu svega, od kultnog St. Elmo’s Fire, preko Ghosta koji je nekim čudom nadrastao bizarnu premisu i A Few Good Men u kojem bez problema parira Cruiseu koji želi “nadglumiti” svaku osobu u kadru i Nicholsonu koji je nadglumio svaku osobu u kadru, druge polovice devedesetih i feminističkih parodija Striptease i G.I. Jane, pa sve do kasnije faze karijere kada je zablistala u Margin Call i Feud.
Ukratko, Demi je uvijek tu i odličan posao koji, nažalost, često prolazi ispod radara. Nadajmo se da će tu nepravdu ispraviti The Substance u kojoj Demi ima jednu od boljih uloga karijere.
Satirični horor
Francuska redateljica i scenaristica Coralie Fargeat iza sebe ima seriju The Sandman, a ovo joj je drugi igrani film i mogao bi ostaviti puno dublji trag od osvetničkog prvijenca Revenge. The Substance je satirični horor koji bismo najbolje mogli opisati kao “Death Becomes Her, ali u režiji Davida Cronenberga”.
Radnja prati Elisabeth Sparkle, glumačku zvijezdu na zalasku karijere koja sa sve teže bori s najvećim holivudskim grijehom – starenjem. U očajničkim pokušajima da vrati ili barem nakratko uspori godine, pristaje koristiti misteriozni lijek s crnog tržišta o kojem zna vrlo malo, ali daje rezultate.
Ukratko, serum funkcionira tako da na sedam dana dobivate pristup mladoj verziji sebe nakon čega kontrolu preuzima starija verzija i tako u krug. Postoje samo dva pravila: strogo se morate pridržavati roka od sedam dana i ne smijete zaboraviti da ste unatoč svemu, jedna osoba.
Naravno, stvari se brzo zakompliciraju i film u 140 minuta daje fenomenalno slojevit komentar, ne samo industrije fokusirane na površno već i nerealnih standarda ljepote, ali i našeg doživljaja starenja. Da ne bi bilo zabune, ovo je kompletno poremećen film čija redateljica je na vrijeme shvatila da ovo neće funkcionirati ako se počne doživljavati preozbiljno i ne dopusti si odlazak u potpuni apsurd.
Što i čini.
Vrlo brzo i vrlo intenzivno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ne trudi se biti pametniji nego što jest
A budući da je još jedan koji na više ili manje očite načine daje hommage velikanima, očekivano je stiliziran, ali ne odlazi (previše) u artsy-fartsy preseravanje koje je samo sebi svrha. Film ne zaboravlja biti zabavan i na kraju dana je barem površini vrlo “prohodan” i ne trudi se biti pametniji nego što jest. Upravo suprotno, čini se da više pokušava biti gluplji i apsurdniji kako bi malo ublažio nimalo suptilnu poruku koju obilno istovaruje.
Stoga, ne očekujte realan prikaz. Zaplet ovog filma je sulud, likovi su gotovo karikaturalni arhetipovi i bit će vam teško prožvakati ga ako ste se u film upustili očekujući klasičan horor. Ne, ovo je satira i to satira koja ne gubi vrijeme na uvjerljivost.
Uglavnom, Demi je stara glumica, a Margaret Qualley glumi mlađu verziju Sue koja se pojavljuje i polagano preuzima, ne samo njenu staru emisiju već i njen život. I koliko god Qualley bila uvjerljiva i seksi u ulozi Sue, najbolji trenuci bez ikakve sumnje pripadaju Demi Moore kojoj je ovo svojevrsni meta-moment, prilika da se pred kamerama suoči sa stvarnošću u kojoj se našla i ona i sve glumice nakon što završe na “pogrešnoj strani dvadesetih”.
A s tim teretom, film bi vrlo lako mogao završiti na “pogrešnoj strani poruke” i početi s dociranjem, a to je nešto što je u današnje vrijeme teško oprostiti. Na svu sreću, redateljica bira put apsurda i radi ono što najbolji horori i rade – poruku pakira u scene užasa koje bi mogle biti previše i za one najotpornije.
No, svoju poruku prenosi vješto i koliko god očit bio u svojoj “ovo su užasi i unutarnje borbe kroz koje žene prolaze kako bi izgledale mlađe” poruci, opraštate mu jer odrađeno je pametno.
Supstanca u kina dolazi 19. rujna.
Imate važnu priču? Javite se na [email protected] ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.